U samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Tuzli obilježena je 27. travnja 2016. godine misom zadušnicom sedamdeseta obljetnica smrti dvojice franjevaca Bosne Srebrene, fra Efrema Ćosića i fra Ljudevita Josića, koji su stradali u Tuzli u travnju 1946. godine. Uz franjevce tuzlanskoga samostanskoga područja na misnom slavlju sudjelovali su i fra Marko Antić, gvardijan samostana u Dubravama kod Brčkog, fra Niko Petonjić, župnik župe Sivša te fra Željko Nikolić, rođeni Tuzlak i kapelan u župi Sivša.
Misu zadušnicu predvodio je fra Franjo Ninić, župni vikar u Tuzli, koji je u prigodnome nagovoru istaknuo činjenicu zabranjenoga sjećanja na ubijene franjevce, žrtve komunističkoga progona, suđenja i egzekucije. Pozvao je na obnovu aktivnoga sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima te pozvao na molitvu kako za nevine žrtve, tako i za one koji su progone i zločine činili kako u Tuzli, tako i u cijeloj BiH. Slijede kratke biografije stradalih franjevaca:
Fra Efrem (Ivan) Ćosić rođen je 8. svibnja 1919. godine u Kulini kod Dervente. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, u Franjevački red ušao je 1936. godine, svečanozavjetovan 1940, a za svećenika je zaređen 27. lipnja 1943. godine, u jeku II. svjetskoga rata. U lipnju 1944. postao je duhovni pomoćnik u župi Breške, gdje je ostao svega 14 mjeseci. U kolovozu sljedeće godine premješten je u Tuzlu, gdje su ga komunističke vlasti zatvorile, u pritvoru strašno mučile i stijeljale po presudi Vojnoga divizijskoga suda, zajedno s fra Ljudevitom Josićem, najvjerojatnije 19. travnja 1946. godine.
U knjizi M. Karaule Iskušenja Bosne Srebrene, iz koje i preuzimamo podatke o ubijenim franjevcima, stoji da je sud „na samom početku mjeseca veljače 1946. godine održao u Tuzli javni proces i u ime naroda izrekao presudu desetorici terorista, organizovanih članova tajne križarske organizacije“. Među optuženima bila su trojica bosanskih franjevaca: fra Efrem Ćosić i fra Ljudevit Josić osuđeni su na kaznu smrti strijeljanjem i trajni gubitak političkih i građanskih prava, a fra Ljudevit Bralić na kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od 15 godina (str. 222). Fra Efrem je osuđen, prema optužnici, da je „bio duhovni inspirator križarske organizacije u Tuzli, organizovane putem fra Luje Bralića direktivama Diecezanske kurije iz Sarajeva... Što se, navodno, povezao s vojnicima-križarima, dao im šapirograf za štampanje letaka... i direktive za rad te sam dobavljao i rasturao letke...“ Komunistički su sudovi imali ustaljen model za osuđivanje svećenika i prema tomu modelu i fra Efrem je osuđen na smrt strijeljanjem. U 27. godini života.
Fra Ljudevit (Nikola) Josić rodio se 23. rujna 1919. godine u Šurkovcu kod Ljubije. Za svećenika je zaređen, kao i fra Efrem, 27. lipnja 1943. te je odmah nakon ređenja postao duhovni pomoćnik u Tuzli. U kolovozu 1945. godine imenovan je samostanskim i župnim vikarom na Petrićevcu kod Banja Luke. Njegovo pastoralno djelovanje, međutim, prekinula je već spomenuta presuda Vojnog divizijskoga suda u Tuzli, nakon koje je, zajedno sa fra Efremom Ćosićem, strijeljan najvjerojatnije 19. travnja 1946. u zatvoru u Tuzli.
I njegova navodna inkriminacija bila je slična onoj fra Efrema: da je „bio pokretač križarske organizacije u Tuzli i po direktivama jednoga dijela višeg svešteničkog klera zajedno sa fra Lujom Bralićem i fra Efremom Ćosićem obnovio križarsku organizaciju i dao joj terorističko-politički karakter, oslanjajući se se u svom radu na proustaške elemente u gradu...“ Isti obrazac presude kao i u mnogim drugim slučajevima komunističke lažno-pravne legislative koja je opravdavala totalitaristički obračun s Crkvom, franjevcima i njihovim utjecajem u narodu. I on je stijeljan sa samo 27 godina života.