Uskrs nije blagdan sjećanja, nego blagdan djelovanja. Godišnji liturgijski spomen na iskustvo Isusovih učenika koji su raspetoga i ubijenoga Isusa iz Nazareta susreli živoga više je i od aktivnoga sjećanja i liturgijskogo-crkvenoga slavljenja ovoga događaja. Usud Isusa iz Nazareta, kojega su kršćani prepoznali kao utjelovljenoga Boga, zapravo je paradigma djelovanja učenika i učenica Učitelja iz Nazareta, ovdje i sada.
Problem suvremenoga kršćanstva, a onda i kršćana koji žive i u našoj zemlji Bosni i Hercegovini i u našemu gradu Tuzli jest upravo u tome što u temeljnim događajima kršćanske vjere ne vide ili ne žele vidjeti izazov i poziv na konkretno djelovanje. Budući da je sveobuhvatni okvir u kojima žive kršćani našega doba okvir indiferentnosti i ne-miješanja u konkretne probleme svijeta i čovjeka, onda je i slavljenje utemeljujućih događaja kršćanske vjere svedeno na folkloristiku, liturgiku i slijepo ponavljanje tradicionalnih i uvriježenih oblika ispovijedanja i tumačenja vjere. Događa se, kako to sociolozi religije precizno objašnjavaju, mimoilaženje kršćanstva i kulture u kojoj suvremeni pojedinac i društvo žive. Središnje točke susreta kršćanstva i njegove ponude smisla čovjeku, društvu, kulturi i življenju uopće ostaju, nažalost, izvan interesa crkvenih zajednica i teologije, koja bi trebala upravo to potencirati i razumski razlagati. Posljedica svega toga je neuvjerljivost i mlakost kršćanskoga identiteta u sekularnom svijetu s jedne strane, a s druge spontano i obranaško zatvaranje u tradicionalizam i etablirane obrasce djelovanja i svjedočenja vjere.
Međutim, radikalnost Božje intervencije u čovjekov život, u njegovu patnju, križeve, nedoumice i nesnalaženje u kompleksnosti svijeta, ne bi trebala ostati u sferi privatnoga područja, osobne duhovnosti ili crkvenoga „nauka“. Upravo u događajima Uskrsa, koji obuhvaćaju Božje djelovanje i Isusovo svjedočenje od Posljednje večere do susreta sa živim Učiteljem „trećega dana“, kršćanin bi morao prepoznati aktivni poziv na radikalnu promjenu svega što on sam živi, ali i onoga što ga, kao aktivnoga člana društva, oblikuje i određuje kao čovjeka.
Naše iskustvo života u ovoj zemlji i ovome gradu iskustvo je sveobuhvatne konfliktnosti. Nismo u stanju, nažalost, razlike koje bi nas trebale obogaćivati koristiti za stvaranje pozitivnoga ambijenta suživota i međusobnoga razumijevanja. Nacionalna politika kod nas, svezana nažalost s religijskim institucijama na najgori mogući način, ustrajno nameće i potencira konflikte, netrpeljivost i isključivost. Nije puno bolja situacija ni u tzv. razvijenom, zapadnom svijetu, koji boluje od sličnih simptoma, samo na drukčijoj svjetonazorskoj i civilizacijskoj razini.
Ono što je potrebno kako nama koji živimo u zemlji „nedovršenoga konflikta“ tako i svijetu jest pristup vjere, ili pristup uskrsnoga razumijevanja čovjekova života, njegova identiteta i društvenoga položaja, politike, međuljudskih odnosa i djelovanja u svim sferama naših kompleksnih odnosa.
Zato se Uskrs mora razumjeti i prihvatiti ne kao dogmatski podatak iz povijesti kršćanske religije ili kao folklorni spomendan na neki događaj iz prošlosti kojega jedna skupina ljudi smatra važnim za svoj identitet ili svoju religioznu zajednicu. Baš naprotiv. Uskrs mora i trebao bi biti prvotno kršćanima poziv i zadatak. Da u raskidane i kompleksne odnose među ljudima i kolektivitetima u našoj zemlji i svijetu unesu nadu i smisao da mržnja, isključivost, zlo i smrt nemaju nikako posljednju riječ. Da je moguće nakon svih iskustava tragedija, zločina, genocida, mržnje i ratova izgraditi zajednicu ljudskih bića koja će svakome dati onaj prostor slobode i jednakosti kojeg su svjedočili prvi kršćani u susretu s Uskrslim i koji su to zapisali u tekstovima Novoga Zavjeta.
Kao sin svetoga Franje i kao onaj koji, vjeran drevnoj tradiciji bosanskih franjevaca, baštini poruku nade i smisla za ovu našu zemlju, želio bih čestitati svim kršćanima Uskrs, blagdan darovanja smisla za naše pokidane odnose i za našu zemlju koja treba zaista poticaj za novost života. Uskrs nije samo blagdan katolika, nego i svakoga čovjeka koji je spreman promijeniti situaciju beznađa koja opterećuje naš zajednički život. Svim vjernicima i članovima naše zajednice želim hrabrosti u življenju poruke Uskrsa, a svim našim sugrađanima poziv da zajedno s nama slavimo život i nadu u bolje sutra. Sretan Uskrs.