Kršćani cijeloga svijeta ovih dana proslavit će Božić, blagdan Božjega učovječenja i Božjega dolaska čovjeku i svijetu. Povijesno rođenje Isusa iz Nazareta, koje je kršćanska tradicija i teologija prevela kao Božje „utjelovljenje“ ili „učovječenje“, postalo je tijekom dugih stoljeća osnova za razvoj cijele jedne velike priče o Bogu koji postaje čovjekom te o čovjeku koji želi, s druge strane, biti i postati bliži Bogu, biti novo stvorenje, s novim oplemenjenim djelovanjem, mišljenjem i stavovima. Zato je Božić izazovan, zahtjevan blagdan, nesvodiv na umilne note božićnih pjesmuljaka, ukrašene i osvijetljene domove i ulice naših gradova ili na instaliranje zelenoga bora u tržnim centrima ili našim crkvama.
Božić nije ono što je danas postao: blagdan „tržišne religije“, nametnutoga darivanja i motor potrošnje i reklame. Božić nije samo katolički ili kršćanski blagdan koji se ciklično ponavlja svake godine 25. prosinca za zapadne, a 7. siječnja za istočne kršćane.
Božić je naprotiv kritika, božanska kritika čovjekova nastojanja da život, međuljudske odnose, politiku pa i religiju programira tako „kao da Boga nema“. Božji zahvat u ljudsko, Božje rođenje u ljudskome, a što je središnja teološka definicija Božića, razbija čovjekovu umišljenost da je apsolutni gospodar procesa u svijetu, da je „sam kovač svoje sreće“, da može bez relacije prema Tajni koju zovemo Bogom stvoriti svijet ili društvo koji će počivati na pravednosti, solidarnosti ili ljubavi. Bog se u Božiću zapravo vraća čovjeku da ga podsjeti na njegova lutanja u slobodi s kojom danas čovjek ne zna što bi uradio. Da ga podsjeti na ljudsku uvjetovanost koja u svijetu, društvu, ovdje u ovoj našoj zemlji generira stvarnosti koje sapinju i opterećuju život, odnose među ljudima, povjerenje i naše ljudsko zajedništvo.
Svjedoci smo da čovjek u ovoj našoj zemlji Bosni i Hercegovini, uokviren u zatvorene identitete nacije, političke partije, nepravedne ekonomije i redovito nacionalizirane ili politizirane religije postaje promicatelj straha od drugoga, mržnje prema svemu drugačijem i nepovjerenja koje nepovratno razara svaku mogućnost zajedničkoga života i budućnosti.
Živimo nažalost u zemlji, društvu i gradu s gorkim iskustvom politike bez morala, nacionalizirane religije bez Boga, ekonomije bez pravednosti, društva bez solidarnosti, djelovanja bez odgovornosti i budućnosti bez nade.
I upravo u takvoj stvarnosti nestajuće dobrote i usiljene priče o našem bosanskome komšiluku s onu stranu „vjere i nacije“, kojega je, nažalost, prebrisala sila razarajućih nacionalizama, Bog želi intervenirati, poroditi novost, izreći sebe i stvoriti jedan novi kvalitet života za svakoga čovjeka, također bez obzira na vjeru i naciju, politiku i sve drugo što umjetno razdvaja ljude jedne od drugih. U tome je zapravo sadržan Božić, Božje pohođenje ljudskoga, našega bosanskoga i hercegovačkoga, preveden iz teoloških visina u prostore naših navodno povijesnih mržnji, neprijateljstava, neslaganja i razlikovanja. U prostore zatomljenih ljubavi, zemlje dobrih ljudi i loših političara, iskrenih vjernika i umišljenih religijskih vođa, vrijednih radnika i pohlepnih tajkuna. U prostore onoga što zovemo zemljom, domovinom, tragično skrojenom tako da je postala uska za dobro, za pravednost, snošljivost, komšiluk i jednaka politička i nacionalna prava za svakoga čovjeka.
Želio bih, kao vjernik i član zajednice bosanskih franjevaca koja stoljećima osjeća bilo ove zemlje, njezinih ljepota i tragedija, da Bog u Božiću zaista dodirne i zaliječi sve rane ove naše zemlje i njezinih ljudi. Da se, slaveći Boga među nama običnim ljudima, izdignemo iz političke i nacionalističke prisilno stvorene atmosfere straha pa i mržnje među ljudima u našoj zemlji i našemu gradu. Želio bih, podsjećajući na tu veliku tajnu i Božju priču s ljudima ispričanu u rođenju Isusa iz Nazareta, da svaki čovjek u ovome gradu, u našoj domovini te u cijelome svijetu doživi Božju blizinu u Božiću te da kršćani, koje Božje učovječenje u Isusu obvezuje na novi život u pravednosti i ljubavi, budu nositelji nade u našemu često beznadnome društvu.
Njima, svim kršćanskim vjernicima grada Tuzle, Bosne i Hercegovine i svijeta neka bude čestit Božić, a svakome čovjeku i svim građanima, osobito našega grada i Kantona, mir i radost u novoj 2019. godini.

Fra Mario Divković, gvardijan