Uskrs je temeljni blagdan kršćanstva. Spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, objedinjen u zajedničko slavlje, svijetu i čovjeku vraća u svijest osobu, ime i usud Isusa iz Nazareta, pravednika i objavitelja Božje pravde, istinitosti i ljubavi. Kršćani cijeloga svijeta, bez obzira na njihovu konfesionalnu raznolikost, u Isusu, kojega Novi Zavjet naziva Kristom („Pomazanikom“), prepoznaju konačnu Božju objavu i konačni Božji odgovor na ona temeljna pitanja koja muče svakoga čovjeka pojedinca: Tko smo? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Što je smisao dobrote, pravde i ljubavi? Suvremeni čovjek nije više, nažalost, zaiteresiran za ova temeljna ljudska i egzistencijalna pitanja. Čovjek koji živi i u našoj zemlji i ovome našemu gradu, opterećen brigama svakodnevnice, nesigurnošću vlastite egzistencije, materijalnom i duhovnom neimaštinom, srozanom i neodgovornom politikom te suočen s raspadom tradicionalnoga sustava vrijednosti također se odmaknuo od postavljanja i odgovaranja na ova temeljna pitanja. Situacija globalne i lokalne tjeskobe postala je naš način života. Kršćani našega grada i naše zemlje, Bosne i Hercegovine, žele, pozivajući se na osloboditeljsku poruku činjenice da se njihov Učitelj, poslije tragedije Velikoga Petka, pojavio živ među njima, tome svijetu straha i nesnalaženja ponuditi novu nadu, novi smisao i novu točku orjentacije. Iskustvo učenika iz Emausa – „a mi se nadasmo“ – iskustvo je Isusovih učenika i danas: u prostor sveobuhvatne rezignacije, odustajanja od ideala, nasilnih političkih, nacionalnih i jezičkih podjela, koje guraju našu zemlju i ljude u neizdrživo stanje otuđenosti jednih od drugih, Isusova poruka praštanja, ljubavi i žrtvovanja istinski donosi novu nadu. Nadu da čovjek nije izgubljen u suočavanju sa „zlom ovoga svijeta“; nadu da je moguće, bez obzira na sve negativne trendove u našemu društvu i državi, na Isusovim riječima i djelima zbližavati i pomirivati zavađene pojedince, narode i kolektive; nadu da je u kolektivnoj „šizofreniji“ naših nedgovornih političkih pojedinaca i stranaka moguće uspostaviti Isusovu pravednost, baziranu na ljubavi čovjeka prema čovjeku; nadu da je život, i to zajednički, moguć bez obzira na sve protivne sile, koje hoće čovjeka rastaviti i otuđiti od drugog čovjeka i svijeta u kojem živi. I nije Uskrs, to se mora naglasiti, samo ovosvjetska nada i ovosvjetska poruka. Sekularne ideologije, žive nažalost još i danas, kao što su fašizam, nacionalsocijalizam, komunizam, nacionalizam, ekonomizam obećavale su i obećavaju i danas nesigurnu nadu i „spasenje“ i „otkupljenje“ čovjeku, uvlačeći ga u mreže robovanja „djelima ljudskih ruku“. Uskrsna poruka, s druge strane, želi istrgnuti čovjeka iz robovanja bilo kakvoj „zemljanoj“ ideologiji, želi čovjekov pogled okrenuti prema Božjoj budućnosti, prema orjentacijskoj točci koju ne može proizvesti suvremeni nadmeni „ekonomski i politički progres“. Uskrsna je poruka zapravo poziv da čovjek promijeni perspektivu gledanja na život, na zajednicu, na državu, politiku, ekonomiju, da promijeni pogled na svijet. Kršćani naše zemlje i našega grada prvi su pozvani da to učine. I da u njihovu životu, djelovanju i radikalnoj nesebičnoj „isusovskoj“ ljubavi i odgovornosti svi drugi prepoznaju tu novu, uskrsnu, obnovljenu perspektivu koja može, korak po korak, preobraziti naše izobličene i nepravedne socijalne, političke pa i religijske zajednice. Jer Uskrs i jest radikalna promjena svega. Promjena rezignacije u nadu, promjena besmisla u smisao, promjena smrti u život. Svim vjernicima našega grada i naše domovine želim sretan Uskrs, a osobito onima malenim, jednostavnim ljudima koji u svome svakodnevlju, kroz svoj posao te svojom blizinom konkretnom čovjeku svjedoče poruku nade i novosti života uskrsloga Krista Gospodina. Sve ljude dobre volje u našemu gradu Tuzli i cijeloj BiH pozivam da s nama podijele radost ove velike i prevažne svetkovine, svetkovine Boga, svijeta i čovjeka. Sretan Uskrs!