Vrijeme došašća nam na vrlo konkretan i razumljiv način daje do znanja kako Bog u svoj jednostavnosti dolazi i ulazi u čovjekov svijet kao zaista velika i neobična ponuda slobode i ljubavi. S druge pak strane, tu je neshvatljivu ponudu potrebno znati i htjeti prepoznati i spremno je prihvatiti kao doista velik i posve nezaslužen dar. S tim se u svezi otvara važno praktično pitanje: kako prepoznati i prihvatiti Božji dar ljubavi koji nam se očitovao u Isusu? Zar je potreban neki dodatni napor da bi se uvidjelo kako Bog ljudima čini dobro i kako svoj vlastiti zahvat pomoći i spašavanja ostavlja kao slobodnu ponudu? Valja, međutim, reći kako prepoznavanje i prihvaćanje Božje ponude i poziva u Isusu unatoč svoj veličanstvenosti nisu nipošto sami po sebi razumljivi. Nisu to bili ni ranije, u Isusovo vrijeme, a još je to teže u ovo naše. Naime, u ovome našem svijetu u kojemu su i najveće vrijednosti u potpunosti ili djelomično stavljene po strani, u kojemu se čovjekova vrijednost mjeri onim što ima i posjeduje, nije baš lako shvatiti i prihvatiti stvarnost Boga koji dolazi u čovjekov svijet bez ikakve vlastite »koristi« i »isplative« računice. Doista je teško razumjeti i prihvatiti činjenicu da se Bog rađa kao prava sirotinja i u potpuno sirotinjskome okruženju, da nema veličanstvene palače, bogate tvornice, uglednoga ministarskog položaja, utjecajnoga mjesta u svijetu politike, snažne potpore vojnih struktura. Kako to da On ima neograničenu moć i vlast, a da ih ne upotrebljava poput drugih zemaljskih vladara? Poteškoća se sastoji upravo u tome kako prihvatiti da je On običan čovjek među nama, a opet božanski različit. Kako se odlučiti za Njegov put kad nas puno toga usmjerava na druge vrijednosti? Ne treba se nipošto zavaravati, pa pomisliti da je to ipak lako. No sve to postaje još kudikamo teže kad se pred nas stavi činjenica da zapravo trebamo prihvatiti stvarnost Boga koji ulazi u čovjekov svijet pun zla, nepravdi, svakojakih prljavština, podlosti, ljubomore i zavisti, mržnje i nasilja, ugnjetavanja i istrebljivanja. U tome rascjepu neminovno se moramo suočiti s veoma teškim pitanjem: Zar se Bog toliko ponizio i ušao u tako prljav svijet i zar je i danas još uvijek nazočan upravo u takvu svijetu? Štoviše, zar je moguće da se jedino tu i može susresti: u čovjeku s kojim živimo i s kojim se svakodnevno susrećemo? Je li slika takva Boga uistinu dostojna Boga koji i danas dolazi, koji se i danas rađa, prvenstveno ondje gdje je ugrožen čovjek i njegovo ljudsko dostojanstvo, gdje je iznakaženo čovjekovo ljudsko lice. Unatoč tome treba nam biti jasna velika istina došašća da Bog dolazi i u ovo naše vrijeme i u ove naše prostore, i u naše obitelji i u naša srca, te da ga i danas možemo susresti u licu svakog čovjeka.