Vrijeme došašća označili smo kao vrijeme iščekivanja i kao vrijeme ozbiljnog poziva koji nam Bog upućuje. Prvi poziv koji mi vjernici imamo u svojem životu događa se po krštenju i kršćanskom odgoju. Po vjeri naših roditelja mi bivamo kršteni i nadalje odgajani u kršćanskom pozivu od strane samih roditelja, ali i ostale zajednice vjernika. Možemo zaključit da se naša vjera rađa slušanjem. Božji poziv razaznajemo prije svega preko bližnjih koji nas okružuju. No nije dovoljno samo razaznati Božji poziv i odazvati se na njega. Isus nas poziva na nasljedovanje, poziva nas da postanemo njegovi učenici. Isus ne poziva na obožavanje ili čak mistično sjedinjenje. On dakako ne poziva ni na doslovno oponašanje, već on zove na praktično, osobno nasljedovanje: vjerovati ne samo riječima, nego i svojim životom. Nasljedovati u Novom zavjetu znači ići za Isusom, u znaku učeništva stupiti s njime u odnos, trajno mu se priključiti i svoj život usmjeriti prema njemu. Nasljedovati prije svega znači ovo: prepustiti se Isusu i njegovu putu te prema njegovim uputama ići svojim vlastitim putem, jer svatko ima svoj vlastiti put. Nasljedovanje Isusa jest obraćenje, jedna iz temelja izmijenjena svijest, novi temeljni stav i drugačija ljestvica vrednota, dakle korjenita promjena mišljenja. Od čovjeka koji se želi promijeniti Isus ne očekuje ni priznavanje grijeha ni ispovijed. Isusa malo zanima čovjekova problematična prošlost od koje se treba odvratiti. Isusa zanima jedino bolja budućnost kojoj se neopozivo treba okrenuti, a koju nam Bog obećava i dariva. To je obrat što izvire iz onog odlučnog i nepokolebljivog povjerenja u Boga. Nasljedovanje Isusa nije nikakav pravolinijski put prema Bogu. To je put pun uspona i padova. Ostati s Isusom, hoditi s njim znači napustiti vlastite sigurnosti i štitove koje gradimo oko sebe. Znači napustiti naša skučena ustaljena mišljenja, naše predrasude i praznovjerja i stati za čovječnost, slobodu, pravednost i istinu. A to znači rasti u vjeri, ne ostati samo na pozivu koji nam Bog šalje, jer vjera ne može biti vjera ako ne rastemo u njoj i ako nije djelotvorna.