Evanđelist Luka u današnjem evanđelju bez pretjeranog opisivanja i veličanja i bez pretjeranog uljapšavanja, vrlo jednostavno, govori kako Bog šalje svog anđela u jedan neznatni galijejski gradić k jednoj naizgled običnoj djevojci. U ono vrijeme Nazaret nije imao posebno značenje za židovski narod, štoviše, u ono vrijeme galijejsko područje bilo je prezirano od strane Židova iz Judeje koji su slovili kao pravovjerni i čisti na području vjere. No Bog dolazi upravo u Nazaret, ne na veličanstven i senzacionalan način, kako bi smo mi to često očekivali. Suprotno od toga On dolazi na sasvim jedan običan način, u našu svakodnevnicu, u naše živote i našu povijest kako bi je preoblikovao i učinio smislenijom. I upravo je naša svakodnevnica, naš svakodnevni život način na koji Bog dolazi k nama i način na koji Bog želi prebivati među nama. Tako naša svakodnevnica postaje privilegirano i posebno mjesto susreta s Bogom. Kako god nam se ponekad činilo nestvarno, Bog nama poručuje da mi sami trebamo postati njegovo prebivalište, ali i daje zadatak da u drugima također prepoznajemo njegovo prebivalište i da ga na taj način susrećemo. Bog je stalno prisutan među nama i stoga ga prije svega trebamo tražiti u našim svakodnevnim međuljudskim odnosima: u našim obiteljima, prijateljima, susjedima, znancima. Potrebno je samo otvoriti srce i vidjeti Njegovo lice u licu svakog čovjeka, osobito onoga koji je u svekolikoj ljudskoj nevolji. Boga na poseban način susrećemo u najugroženijim ljudima sadašnjice, ako im priđemo s dušom punom ljubavi i spremnošću da im pomognemo te ih konačno susretnemo kao ljude. Nevideći čovjeka kao čovjeka, mi zapravo ne vidimo ni Boga koji je u čovjeku i s čovjekom. Upravo u otvaranju srca i razumijevanju prema drugome možemo nepogrešivo prepoznati i susresti Boga koji dolazi u ovaj svijet, ali dolazi i svakomu od nas. Zato je vrijeme došašća uistinu prikladno za pročišćavanje vlastitoga srca od kumira u različitim oblicima, a osobito od kumira sebičnosti. To je vrijeme istodobno prikladno i za čišćenje vlastitog sjećanja koje nas opterećuje svakojakim negativnim osjećajima prema drugima s kojima živimo. Njihovim uklanjanjem otvorit ćemo srce i načiniti prostor za Boga koji dolazi u čovjeku, a to u konačnici znači i za čovjeka. Bez spremnosti za otvoreno prihvaćanje svijeta i drugih oko nas nije moguće prihvatiti Boga koji svakodnevno ulazi u naš svijet i naš život. Moramo priznati da je u današnjem vremenu gdje vlada duhovna, društvena i ekonomska kriza, gdje su naši međuljudski odnosi puni nepovjerenja i licemjerja, gdje svatko gleda svoju korist, da je u takvom vremenu teško susresti Boga u drugim ljudima. Stoga se ne trebamo bojati ako nas potraga za Bogom ponekad zbuni, potakne na razmišljanje ili pak navede na mnoga pitanja i sumnje. Čuli smo u evanđelju da je i Marija bila zbunjena i da je stala promišljati u svom srcu. Bog od nas ne očekuje da u potpunosti spoznamo njegovu volju i njegove planove s našim životima. On očekuje da promišljeno, odgovorno, s povjerenjem i pouzdanjem odgovorimo na njegovu riječ i na koncu da kao i Marija kažemo: Evo službenika Gospodnjih, neka nam bude po riječi tvojoj!