Naš se život odvija u susretu s drugim ljudima, jer ono što čovjek jest i što od svog života može učiniti, zahvaljuje bezbrojnim susretima, događajima osobnih odnosa, koji su omogućili i odredili njegovo postojanje. Da uopće postojimo kao ljudi omogućio je prije svega susret naših roditelja, kao i bezbrojni susreti kojima nam je darovano životno mjesto i na kojima se oblikujemo kao ljudi. Iako je susret primarno pozitivni događaj koji nastaje iz povjerenja i u kojem se ostvaruje prihvaćanje i potvrđivanje, radost i sreća, solidarnost i briga, on može biti i negativan, a danas je to čest slučaj. Svjedoci smo susreta koji donose nesreću i nevolju, koji u ljudski život, pojedinačni i zajednički, unose zlokobnost i patnju. Ima susreta koji završavaju lomovima i odbijanjima, nerijetko s tragičnim posljedicama. Smije se reći da su to neautentični susreti izopačena smisla, koji umjesto oslobađanja i poticaja rezultiraju manipulacijom, iskorištavanjem, zarobljavanjem i na koncu negiranjem osobnosti drugoga. Do ovoga dolazi zbog našeg egoizma, sebičnosti u kojoj se naš odnos prema Bogu odvaja od odnosa s bližnjima. Ne može se spasiti pojedinac, nemoguće je izdvojeno spasenje, spasiti se možemo samo s bližnjim, s drugim ljudima i sa svijetom. Za susret je potrebna odvažnost, otvorenost za drugoga, jer u istinskom i do kraja otvorenom susretu, progovara u nama onaj temeljni odnos i blagotvorni susret sa sveobuhvatnom i nedostižnom tajnom. Taj se susret ne da lako izreći ni opisati, već o njemu se više isprekidano govori, u slikama i metaforama. Susret je dakle uvijek nezaobilazna vjerska kategorija. Kroz čitavu svoju povijest Biblija svjedoči o dvije važne stvari: o Božjoj volji za odnosom sa svojim stvorenjem te o susretanju Boga u stvorenju. Bog odnosa i susreta objavljuje se i djeluje upravo kao onaj koji se sam upušta u susret, traži i pokreće ljude prema onome što ih čini boljim, novim ljudima. Stoga izbacimo iz sebe strah od susreta, otvorimo se za drugoga i budimo spremni na sve izazove i zahtjeve koje traži istinska otvorenost, da u svjetlu Isusa iz Nazareta naši susreti budu ponizni i zahvalni, jer jedino u takvim susretima možemo svakodnevno susretati Isusa iz Nazareta čiji je život otvorio vrata za tajnu Boga koji voli čovjeka i ostaje mu vjeran.