Vrijeme došašća jest istinsko vrijeme odnosno prilika za obraćenje. Stoga se u ovom vremenu obraćenja trebamo upitati koje su to mane i loše navike kojih se trebamo odreći da bi se uistinu mogli nazvati pravim Isusovim učenicima odnosno pravim kršćanskim vjernicima. Prva mana i loša navika o kojoj bi trebali promisliti u vremenu došašća jest laž. Spremnost da se suočimo s istinom o samom sebi, svome životu i djelovanju, temeljni je korak na čovjekovom putu obraćenja. Isus je snažno inzistirao na istini i često kritizirao laž i licemjerje ljudi, pogotovo licemjerje pobožnih vjernika i njihovih vođa. Laž je jedna od najčešćih biblijskih tema, pogotovo kod proroka. I danas se posvuda bezočno laže, pa se s pravom govori da živimo u vremenu laži, obmana i opsjena. Ne lažu samo mediji i političari na što se često žalimo. Laž se uvukla u srce života u sve naše odnose. Ljudi često lažu da prikriju svoje nedostatke, da se prikažu drugačijima i boljima, da opravdaju svoja zla, da prebace odgovornost na druge, da lažima uguše dobre ideje i projekte, da demonskim podvalama oblate druge ljude. Zbog laži propadaju ljubavni, bračni, obiteljski, prijateljski, poslovni i svi drugi čovjekovi odnosi. Kad god bježimo od istine, kad god se ne želimo suočiti s njom, ostajemo zarobljenici laži. Zato je Isus stalno ponavljao da će nas samo istina osloboditi. Druga mana i loša navika o kojoj trebamo promisliti jest mržnja. Evanđelja nam pripovijedaju kako je Isus stalno pozivao ljude na ljubav prema bližnjima. Ljubav je tema mnogih Isusovih govora i prispodobi koje je ispričao svojim učenicima i slušateljima. Naša zemlja i ovi prostori prepuni su mržnje, posebno one vjerske i nacionalne mržnje. I u našim životima mnoštvo je neprijateljstava. Čovjek kao da ne može bez neprijatelja. Neki ljudi cijeli život traže neprijatelje i nikad im dosta neprijatelja. I čim jednog izgube ili pobijede, odmah traže drugog protivnika. Čovjek tako ostaje zarobljen u začaranom krugu mržnje i konflikata koji ga osiromašuju, te duhovno i stvarno ubijaju. Najveći izazov evanđelja, kršćanske vjere i čovječnosti uopće, jest odustajanje od mržnje i prema onima od kojih smo pretrpjeli zlo. Za mnoge je to ludo i neprihvatljivo. Za sve ljude to je ispit ljudskosti. Za nas kršćane vjernike to je zahtjev vjere i nasljedovanja Isusa Krista. Dok se pripremamo za blagdan Božića, trebali bi imati na umu da je najbolja priprema promjena života i obraćenje. Treba samokritično priznati da je naša vjera često vjera bez stvarnog obraćenja. Usnama naviještamo Gospodina, vršimo sve vjerske obaveze, ali malo ili nikako mijenjamo sebe. Mi se uvijek iznova kajemo za svoje grijehe i propuste, obećavamo drugima i Bogu da ćemo se popraviti i vratiti na pravi put, a stalno tapkamo u mjestu i ostajemo na istom. Živimo u vremenu kajanja bez obraćenja. Svi se kaju, i pojedinci i zajednice, a nitko se ne mijenja. Isus kaže da nema vjere bez obraćenja. Vrijeme došašća pruža novu priliku da se susretnemo s istinom o samima sebi. Odustajući od laži i mržnje stvaramo novu životnu klimu, nove odnose s drugima, ali i sa samim Bogom. Amen.