Na prvu nedjelju mjeseca listopada tuzlanski puk zajedno sa svojim fratrima hodočastili su u Bač kako bi proslavili Radosnu Gospu, te iskazali štovanje Gospi gradovrško-bačkoj čija se slika čuva i štuje u Franjevačkom samostanu. Na samom dolasku u Bač, hodočasnike je, već tradicionalno dočekala i ugostila obitelj Stanke i Sjtepana Čoban u Etno „Didinoj kući“, koja je upriličila zajedno sa drugim Bačanima obilan ručak za sve hodočasnike. Nakon tjelesne okrjepe uslijedio je obilazak župne crkve i šetnja do bačke tvrđave. Bački župnik, vlč. Josip Štefković, ukratko je ispričao povijest župe i župne crkve. Naime, župna crkva je zamišljena i građena kao katedrala. No, povijesne prilike nisu to dopustile. Potom je uslijedilo svečano misno slavlje u Franjevačkom samostanau u Baču koje je predvodio tuzlanski gvardijan fra Mario Divković uz koncelebraciju bačkog župnika vlč. Josipa Štefkovića, fra Josipa Špehara, gvardijana franjevačkog samostana te tuzlanskog samostanskog vikara fra Božidara Štrkalja. U svojoj propovijedi fra Mario se spomenuo Gospe radosne i vjernicima progovorio o radosti kao jednoj od najvažnijih kršćanskih osobina. Poslije misnog slavlja hodočasnike je ugostio i pater Josip u Franjevačkom samostanu. Potom je slijedio povratak kući. Gradovrško-bačka radosna Gospo tijelom i dušom već proslavljena na nebu svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.