Na blagdan Gospe od anđela, Porcjunkulu, 2. kolovoza 2016. godine na Gradovrhu, povjesnome lokalitetu negdašnjega Franjevačkoga samostana u Solini kod Tuzle, četvrti put po redu proslavljena je sveta misa i obilježen ovaj franjevački blagdan. Misno slavlje predvodio je fra Niko Petonjić, župni vikar iz Nove Bile.
Kao i prethodnih godina, procesija sa slikom Gospe gradovrško-bačke prošla je od filijalne crkve u Solini do Gradovrha, a na kojoj je sudjelovao i zavidan broj župljana župe Šikara koji su zajedno sa svojim župnikom fra Markom Lovrićem hodočastili na ovo za franjevce i tuzlanski puk važno mjesto.
Poslije pokorničkoga bogoslužja kojega je predvodio fra Željko Nikolić, rođeni Solinjanin i aktualni župni vikar u župi Busovača, nazočni su vjernici pristupili osobnoj ispovijedi ispunjavajući teme uvjet za dobivanje tzv. „porcjunkulskoga oprosta“, koji ove godine slavi svoju osamstotu obljetnicu.
Na svečanome misnom slavlju su, uz spomenute franjevce, uzeli učešća i fra Marko Antić, župnik iz Brežaka, fra Franjo Martinović, župnik iz Drijenče, fra Marko Bandalo, župni vikar iz Šikare, domaći tuzlanski fratri i vlč. Josip Štefković, župnik iz Bača, gdje se čuva i štuje slika Gospe gradovrške, koja je prije više od 300 godina zajedno s narodom našla svoje utočište. S vlč. Štefkovićem stigla je na Gradovrh i manja skupina Bačana, koji njeguju tradiciju međusobnoga posjećivanja Tuzle i Bača.
Fra Niko je u prigodnoj propovijedi podsjetio na vrijednost i važnost blagdana Gospe od anđela za franjevačku duhovnost i identitet te pozvao i franjevce i narod na čuvanje i njegovanje svoga vjerničkoga odnosa prema Mariji. Osobito je naglasio: „Svjesni njezine pomoći i blizine, vjerni puče, budite i dalje s nama, sa svojim ujacima u zahvaljivanju i čašćenju naše Gospe, kako ovdje tako i u svim drugim svetištima i prošteništima.
Braćo i sestre, mi katolici u Bosni nikad nismo bili nikakvi fanatici, slijepi slijedbenici kršćanske vjere, kršćanske tradicije, niti naših religioznih i narodnih običaja. Nas su životne okolnosti 'prisiljavale' na razboritost, na mudro i razumno vladanje i odlučivanje. Ako je išta naše pređe vodilo i nosilo u njihovu životu onda je to sigurno iskrena vjera i zdrava religiozna praksa. A to Bog podupire svojim blagoslovom.
Mnogi zulumi dođoše i prođoše. Nama nakon svega toga ostade jača svijest identiteta, ostade još vrijednija tadicija, ostade mnogo snažnija vjera koja nas je sve vrijeme određivala, vodila, ujedinjavala i tješila. Uz sve muke i strahove, opasnosti i neizvjesnosti bosanski katolik je nalazio načina i volje da ide dalje, da ne klone, da ne posustane. Oslonjen na snagu zajednice, bližnjih, prijatelja i s uvjerenjem da je moćni Bog s njim odolijavao je svim kušnjama i izazovima. Zato i dalje budimo vjerni svome Bogu. I dalje odano i predano štitimo i čuvajmo svoje vrijednosti. I dalje svojim pređima iskazujemo poštovanje i zahvalnost što su bili ustrajni i stameni u čuvanju svoga vjerničkog i narodnog identiteta.“
Kao i prethodnih godina, procesija sa slikom Gospe gradovrško-bačke prošla je od filijalne crkve u Solini do Gradovrha, a na kojoj je sudjelovao i zavidan broj župljana župe Šikara koji su zajedno sa svojim župnikom fra Markom Lovrićem hodočastili na ovo za franjevce i tuzlanski puk važno mjesto.
Poslije pokorničkoga bogoslužja kojega je predvodio fra Željko Nikolić, rođeni Solinjanin i aktualni župni vikar u župi Busovača, nazočni su vjernici pristupili osobnoj ispovijedi ispunjavajući teme uvjet za dobivanje tzv. „porcjunkulskoga oprosta“, koji ove godine slavi svoju osamstotu obljetnicu.
Na svečanome misnom slavlju su, uz spomenute franjevce, uzeli učešća i fra Marko Antić, župnik iz Brežaka, fra Franjo Martinović, župnik iz Drijenče, fra Marko Bandalo, župni vikar iz Šikare, domaći tuzlanski fratri i vlč. Josip Štefković, župnik iz Bača, gdje se čuva i štuje slika Gospe gradovrške, koja je prije više od 300 godina zajedno s narodom našla svoje utočište. S vlč. Štefkovićem stigla je na Gradovrh i manja skupina Bačana, koji njeguju tradiciju međusobnoga posjećivanja Tuzle i Bača.
Fra Niko je u prigodnoj propovijedi podsjetio na vrijednost i važnost blagdana Gospe od anđela za franjevačku duhovnost i identitet te pozvao i franjevce i narod na čuvanje i njegovanje svoga vjerničkoga odnosa prema Mariji. Osobito je naglasio: „Svjesni njezine pomoći i blizine, vjerni puče, budite i dalje s nama, sa svojim ujacima u zahvaljivanju i čašćenju naše Gospe, kako ovdje tako i u svim drugim svetištima i prošteništima.
Braćo i sestre, mi katolici u Bosni nikad nismo bili nikakvi fanatici, slijepi slijedbenici kršćanske vjere, kršćanske tradicije, niti naših religioznih i narodnih običaja. Nas su životne okolnosti 'prisiljavale' na razboritost, na mudro i razumno vladanje i odlučivanje. Ako je išta naše pređe vodilo i nosilo u njihovu životu onda je to sigurno iskrena vjera i zdrava religiozna praksa. A to Bog podupire svojim blagoslovom.
Mnogi zulumi dođoše i prođoše. Nama nakon svega toga ostade jača svijest identiteta, ostade još vrijednija tadicija, ostade mnogo snažnija vjera koja nas je sve vrijeme određivala, vodila, ujedinjavala i tješila. Uz sve muke i strahove, opasnosti i neizvjesnosti bosanski katolik je nalazio načina i volje da ide dalje, da ne klone, da ne posustane. Oslonjen na snagu zajednice, bližnjih, prijatelja i s uvjerenjem da je moćni Bog s njim odolijavao je svim kušnjama i izazovima. Zato i dalje budimo vjerni svome Bogu. I dalje odano i predano štitimo i čuvajmo svoje vrijednosti. I dalje svojim pređima iskazujemo poštovanje i zahvalnost što su bili ustrajni i stameni u čuvanju svoga vjerničkog i narodnog identiteta.“